Šta je to ljubav?

Uh, ima li kakvo lakše pitanje? Mislim, svi znamo što je ljubav... u praksi. Ali - kako ju strpati u okvire znanosti i definicija?

Simptome ljubavi svi znamo. Znojenje, vrućina u obrazima, lupanje srca, nemogućnost razumnog razmišljanja, ludo ponašanje... Sve u svemu, kad se zaljubimo postajemo potpuno nezainteresirani za cijeli svijet, za sve osim za tu jednu i jedinu, najbolju, najljepšu i najčarobniju osobu u koju smo se zaljubili.

Tako, to su vanjski simptomi. Ali ima toga još - unutar nas!

Ljubav i biokemija

I u našem tijelu javljaju se kemijske promjene koje definitivno mogu potvrditi da nas je svojom strelicom pogodio mali Kupidon. Čini se da dolaze neka nova vremena. O ljubavi nećemo moći pričati bez diplome iz biokemije!

Jedan od najvećih autoriteta s ovog područja, dr Helen Fisher sa Sveučilišta Rutgers u New Jerseyu, smatra da zaljubljivanje ima tri faze. Naše tijelo, baš kao i um, prolazi kroz različite promjene u svakoj od tih faza.

1. Faza: Požuda


Požudom upravljaju seksualni hormoni, testosteron i estrogen.

Iako je testosteron poznat kao "muški" hormon, proizvodi ga i žensko tijelo i glavni je "krivac" za seksualnu želju i muškaraca i žena.

Još smo daleko od nježnosti: ovi nas hormoni tjeraju da pronađemo bilo kakvog seksualnog partnera.


2. Faza: Privlačenje (Zaljubljivanje)

U ovoj fazi se doista događa ljubav. Kada se zaljubimo, ne možemo više razmišljati o ničem drugom. Ne mislim tu na rješavanje složenih matematičkih problema ili razmišljanje o progresivnom uništavanju ozonskog omotača; kad smo zaljubljeni, zaboravljamo čak i na neke osnovne biološke potrebe, gubimo apetit, teško zaspimo i nemirno spavamo.

Ma kome je uopće potreban san kad bi htjeli maštati o svojoj ljubavi?



U ovoj fazi značajnu ulogu igra grupa neurotransmitera:

- dopamin - hormon euforije; isti onaj kojeg potencira uzimanje kokaina ili nikotina. Neka novija istraživanja utvrdila su izravnu vezu između razine dopamina u tijelu i mogućnosti zaljubljivanja. Osobe s višom razinom ovog hormona zaljubljive su naravi!

- noradrenalin (u američkoj literaturi se koristi izraz norepinefrin) - hormon stresa, koji uzrokuje znojenje i ubrzani rad srca.

- serotonin - kad je u ravnoteži daje osjećaj zadovoljstva i mentalne opuštenosti. Previše ili premalo serotonina dovodi do abnormalnih mentalnih stanja, poput depresije kad serotonina fali ili euforije kod viška. Izgleda da smo našli krivca za ludo ponašanje zaljubljenih duša!




3. Faza: Povezanost (Ljubav)

Ako je naša mlada veza preživjela sva iskušenja početne zaljubljenosti, prijeći će u sljedeću fazu. To je faza kvalitetnijeg i trajnijeg odnosa, faza ljubavi. Sada možemo razumno razmišljati, normalno jesti i spavati, pa čak se i posvetiti poslu (barem oni koji nisu dobili otkaz zbog ludosti počinjenih u fazi zaljubljenosti).




Kad već pričamo o djeci, evo i nastavka! U ovoj fazi veze glavnu ulogu preuzimaju dva hormona:

- oksitocin - hormon koji inače potiče izlučivanje mlijeka kod majki. Oksitocin stvara snažnu vezu između majke i djeteta, ali očito kreira i sličnu povezanost među ljubavnim partnerima. Zanimljivo je da se oksitocin u velikoj mjeri izlučuje tijekom orgazama. Čini se da vrijedi zaključak: što češće parovi vode ljubav, intenzivniji je osjećaj ljubavi i potreba da se brinu jedan za drugog.

- vasopresin - utjecaj ovog hormona na ljudsko ponašanje još nije ispitan, ali je provjereno kako utječe na neke životinje (konkretno prerijske voluharice i miševe). Ukratko, s povećanjem razine vasopresina kod mužjaka se javlja veća težnja za monogamijom i stvaranjem trajne veze s jednom partnericom.




Znanstvenici pred dilemom: osjećaj ili potreba?

Provesti istraživanje o ljubavnim jadima studenata poseban je izazov - danas je toga svjestan i dr Arthur Aron, nakon što je sa suradnicima dovršio istraživanje rada mozga prije nekoliko godina.

Sudionici pokusa, redom studenti koji su se u posljednje vrijeme ludo zaljubili u nekog, nisu imali problema s prvim dijelom testa: sve što su trebali bilo je ležati u stroju za snimanje rada mozga i zamišljati sliku voljene osobe.

Ali kad ih je dr Aron zamolio da počnu razmišljati o nekom od poznanika pojavili su se problemi. "Jednostavno nisu mogli prestati razmišljati o svojim partnerima" - objašnjava ovaj profesor socijalne psihologije sa Sveučilišta Stony Brook.


Ovo dokazuje koliko je ljubav jaka sila (ali izgleda ipak slabija od matematike). Upravo stoga, prkoseći popularnom stavu da je ljubav emocija, dr Aron smatra da je ljubav motivacijski čimbenik jednako snažan kao što su glad ili žeđ.


Snimanje misli


Neka kasnija istraživanja potvrdila su tu teoriju. Na primjer, studije koje se koriste metodom prikazivanja moždane aktivnosti (metoda je poznata pod nazivom funkcionalna magnetska rezonancija) pokazale su da se u trenutku kad razmišljamo o voljenim osobama javlja visoka aktivnost u područjima mozga bogatim dopaminom.

Upravo su ta područja mozga ona koja upravljaju našim sustavom motivacije i nagrađivanja, i aktiviraju se kad se javi izrazito jaka potreba za nečim - na primjer za hranom, pićem, drogom ili poljupcem koji će nam dati voljena osoba. Ove zaključke potvrđuju i bihevioristička istraživanja.

"Za mnoge ljude iskustvo zaljubljivanja jednako je kao da se nalaze u pustinji i onda iznenada ugledaju izvor vode", tvrdi dr Aron.


Ljubav: čini nas i sretnima i nesretnima

"Iscrpljeni čovjek usred pustinje može se osjetiti ekstatično kad spazi oazu. Ali ako shvati da je vidio optičku varku, fatamorganu, osjetit će potpuno drugačiji set emocija" - tvrdi dr Lucy Brown, profesorica neurologije s njujorškog Sveučilišta medicine Albert Einstein. Upravo tako i ljubav može dovesti do osjećaja sreće, ali i do cijelog seta drugačijih emocija - još jedan dokaz da je ljubav više pokretački mehanizam, a manje emocija.

"Ljudi smatraju da vas zaljubljenost čini sretnima, ali vas jednako tako može učiniti i nesretnima, ljutima ili uplašenima" - kaže dr Brown.



Ma kakve sve to uopće ima veze?

Nakon što smo dali doista veliki prostor znanstvenicima širom svijeta, mirne se duše može reći ovo: unatoč svim silnim istraživanjima, mjerenjima razine hormona i ne znam čemu sve ne, činjenica je da znanost i dalje ne uspijeva jednoznačno odgonetnuti zašto se uopće zaljubljujemo.

Zbog kemijske ravnoteže? Neće biti baš tako. Razine hormona pokazuju određene tendencije, ali nisu jednake kod svih ljudi. Jednako tako i sva istraživanja koja smo spomenuli ne daju jednake rezultate. Pa i unutar jednog istraživanja rezultati se jako razlikuju, ono što vrijedi za jednog ispitanika ne mora vrijediti za drugog.


Kako objasniti tu raznolikost? Sjetite se slika pećinskih ljudi kako za kosu odvlače svoje odabranice u pećinu. Što prikazuje ta slika? Ljubav - malo ekstremnu, malo divljačku i prilično primitivnu - ali ipak ljubav.

Sjetite se Romea i Julije i njihovog dvostrukog samoubojstva u prvim godinama mladosti. Zašto su napravili? Možemo mi sad teoretizirati o hormonima i neurotransmiterima... Ali odgovor će na kraju ipak biti - ljubav.

Ljubav princa Parisa i prelijepe Helene uzrokovala je desetgodišnju opsadu i na kraju uništenje Troje. Koliko je takvih priča ispričano i koliko zaboravljeno kroz povijest? Računovođa Pero koji očajno voli tajnicu Marinu - ali se previše srami da bi joj to ikada mogao priznati - to je jedna od milijuna priča koje povijest nikada neće zabilježiti. Ali baš će ta nepoznata priča zauvijek obilježiti jednu ili dvije sudbine.



Čini se da nas o ljubavi i dalje mogu više naučiti oni leptirići u trbuhu ili zujanje u ušima nego sva sila studija i stručnih članaka.

Ljubav je jedno od rijetkih područja na kojemu vam neću preporučiti da učite na tuđim iskustvima. Da, istina je, bilo bi to sigurnije. Pa na kraju krajeva, i u ovom tekstu napisali smo kakvu će hormonsku oluju ljubav izazvati u vama. Pa zar ne bi bilo pametnije da to izbjegnete?

Možda bi i bilo pametnije - ali bi definitivno bilo i dosadnije! Prepuštanje ljubavi nosi određeni rizik sa sobom. Možete doživjeti razočaranje, biti nesretni, patiti kraći ili duži vremenski period.
Ali mislim da ipak vrijedi probati. Jer bez ljubavi nikada nećete iskusiti onu krajnju sreću i ispunjenje koje vam ona može donijeti.

Ljubav je emocija, ali i motiv (strast, potreba, težnja), čija je glavna odlika snažna naklonost subjekta prema nekom privlačnom predmetu, pojavi ili biću. Ljubav prema drugoj osobi uključuje osećanje nežne privrženosti, zaokupljenost njenom ličnošću, zainteresovanost za njene potrebe, želje i misli, nesebičnu brigu za njenu sreću i strasnu želju da odnosi budu što prisniji. Udaljenost ili privremena razdvojenost od voljenog objekta može da rasplamsa osećanje ljubavi.

Postoje, u zavisnosti od objekta, brojne vrste ljubavi: roditeljska, partnerska, sinovljeva, religiozna, narcistička, bratska itd. Potreba za ljubavlju može biti neurotička, sadistička, mazohistička. U psihoanalizi označava libidinalnu strast, istovremeno nežnu, bestelesnu, s jedne, ali i telesnu, čulnu, s druge strane; infantilnu i zrelu; normalnu i abnormalnu, koja je uvek usmerena ka pribavljanju intenzivnog zadovoljstva. Sigmund Frojd (Freud) osećanju ljubavi pristupa sa razvojnog gledišta. Prvi vid ljubavi je primarni narcizam. Sa uspostavljanjem odnosa prema objektima, ego će nastojati da se svakog prijatnog objekta domogne i unese ga u sebe.

Tek u pubertetu, spajanjem čulne i nežne komponente (koje su razdvojene zabranom incesta još u ranom detinjstvu), nastaje normalna, zrela ljubav. Po Erihu Fromu (Fromm), ljubav je „jedini zdravi i zadovoljavajući odgovor na problem ljudskog postojanja“, a zrela ljubav zadovoljava osnovnu ljudsku potrebu za povezanošću sa drugima, uz očuvanje identiteta ličnosti. Ljubav kao „doživljaj pojačane vitalnosti i moći“, koja pojedinca ispunjava radošću, nema svoj koren u biološkoj, već u psihološkoj potrebi čoveka da reši problem svoje egzistencije.

Bitne komponente ljubavi su davanje, briga, odgovornost, poštovanje i poznavanje. Ako pokušavate da definišete vaš odnos sa partnerom, uzmite u obzir ove (ali i ne samo ove) elemente i pokušajte sagledati da li su i u kojoj meri oni prisutni u vašem odnosu. Nedostatak ili manja prisutnost nekog od ovih elemenata ne znači da ljubav ne postoji, ali to može da znači da ona ne postoji u svojoj sveobuhvatnosti kako je shvataju pisci, pesnici i drugi umetnici ili stvaraoci koji se tom temom bave.

Kako prepoznati zaljubljenu ženu


Po koraku.
Zaljubljena žena ima lagani korak, jedva dotiče tlo pod nogama.
Lebdi. A opet, korak joj je siguran.

Po očima.
Oči zaljubljene žene su poput dviju ribica što se ljeskaju svojim srebrnastim trbuščićima. Sjaje se te oči, vrckaju i ne možeš ih ni na tren uloviti.

Po pjesmi.
Zaljubljena žena pjeva. Ustvari, nikad nisi siguran da li to na njenom licu titra osmijeh ili u sebi pjevuši neku ljubavnu pjesmu. A tek kad naglas propjeva, znas što joj srce kazuje.

Po zračenju.
I onaj koji nikada nije čuo za auru osjetit će da zaljubljena žena zrači. Iz svake njene pore isijava energija, ljepota, ljubav.

"Ljubav je mnogo vise od običnih osjećanja, ljubav je pozitivan elektroimpuls.
Ne postoji razdaljina koju ljubav ne moze premostiti, ne postoji bolest, koju snažno projektovana ljubav ne moze izlečiti, Ljubav može izvojevati sve pobede. Ona je koncentrisana kinetička energija, najjača sila u Prirodi. I samo kad biste mogli održati ljubav celog života, ne bi bilo sna koji ne biste mogli pretvoriti u stvarnost."

Zaljubljenost nije ljubav


Zaljubljenost je iluzija ljubavi; fiziološke potrebe nisu ljubav; egoizam nije ljubav; ljubav se uči; ljubav nikad ne prestaje.


"Postoji mesto gde ljubav počinje i mesto gde ljubav prestaje...Postoji dodir dve ruke koji se opire svim rečnicima...Ruke, oči, tepanja - pomoću njih se ljubav bori i gradi... Postoje cipele koje ljubav nosi i njen je dolazak tajni...Postoje tumačenja ljubavi na svim jezicima i nije nađeno nijedno mudrije od ovog: Postoji mesto gde ljubav počinje i mesto gde ljubav prestaje - a ljubav ne traži ništa!" (Karl Sandberg)

Odista, pesnici su najbolji tumači ljubavi, koja je osnova našeg života, vrhunski zakon vasione. O ljubavi se mnogo priča ali se nikad ne dopriča, nema definicija, gotovih pravila. Ali zato je o zaljubljenosti sve rečeno. I sasvim je sigurno, zaljubljenost nije ljubav.

Zaljubljenost je opijenost, ushićenje, često iluzija. Zaljubljeni zrače posebnom radošću. Zaljubljeni žive izvan sveta, izvan problema. U trenucima zaljubljenosti ne funkcioniše se normalno, smatraju psiholozi. Kada smo zaljubljeni javlja se osećaj moći i čini se da možemo sve. Za takav osećaj su zaslužni hormon euforije, stresa i hormon sreće.

Neki čak kažu, da je zaljubljenost pogrešna ljubav, u stvari, lažna ljubav, puka iluzija ljubavi. I kao takva, ona je jalovo radovanje u povišenoj temperaturi, besmislena fikcija grozničavog stanja koje zahvata čitavo ljudsko biće. I ako zaljubljenost, odnosno divljenje prema osobi sa kojom smo duže potraje a da se ne dograđuje, može nas odvesti na stranputicu, daleko od ljubavi. Tako se javljaju surogati ljubavi, idoli.

Stručnjaci zato tvrde da zaljubljenost nije prava ljubav, jer zaljubljivanje nije zasnovano na delovanju volje ili svesnog izbora. Zaljubljivanje ne zahteva napor u izražavanju ljubavi već je povezano s instinktom i osoba koja je zaljubljena često nije zainteresovana za podsticanje rasta svog partnera i rada na odnosu, već ima osećaj da je stigla do cilja. Smemo li onda avaj, zaključiti da je zaljubljenost prava šarena laža a kada je odbacimo ostajemo praznih ruku.

Ljubav

Prava ljubav je nešto sasvim drugo. Ljubav je emocionalna ali ne i opsesivna, ona ujedinjuje razum i osećaje, zahteva volju i traži disciplinu. Zato naša osnovna potreba nije da se zaljubimo, već da budemo voljeni i da volimo.

Psiholozi kažu: ljubav se ne javlja na prvi pogled; ljubomora nije znak prave ljubavi; uzdisaji i fantaziranja su znakovi zaslepljenosti a ne ljubavi; ljubav nije slepa ni za mane ljubljene osobe; ljubav nije trajna idila, treba i da je praktična, odnosno od ljubavi se ne živi kako veli poslovica, već se mora imati i novac, odnosno voditi računa i o materijalnom blagostanju; drugarstvo i saučestvovanje u nevolji ne znače ljubav...

Ljubav se uči, u ljubavi se može napredovati, ljubav se mora negovati. Opasnost za ljubav je površnost, egoizam, tvrdoglavost, ljubomora, zavist. Treba izaći iz sebe a samo sebičnost nas sprečava da volimo. Veoma je važno naučiti se razgovoru sa voljenom osobom. A jezik ljubavi, opet vele psiholozi nije teško naučiti.

Važne su reči pohvale i ohrabrenja, jer kada partner prima pozitivne verbalne podsticaje, biće motivisan da se trudi još više da bi nam pokazao ljubav. Provodite što više vremena zajedno, šetajte, pripremajte zajedničku večericu, razmenjujte misli i poljupce. Budite kraj svog partnera, pogotovo onda kada mu trebate. Provođenjem vremena zajedno stvaramo mnogobrojne uspomene koje će kasnije koristiti u razbuktavanju osećaja prema partneru. Naučite se da poklanjate. Dar je simbol pažnje a ako partneru kupujete poklon znači da o njemu i razmišljate.

Postoji nešto što stručnjaci nazivaju delima ljubavi. Učinite ono što će partnera posebno obradovati, bilo da je pomoć u raspremanju omiljenih novina i knjiga, kupovina poklona za njegove roditelje, kuvanje hrane koju voli ili pranje sudova. Ponekad reči nisu potrebne, dodir će govoriti umesto vas. Milovanje po kosi, masiranje leđa, držanje ruku, grljenje pokazaće vašu ljubav. Dodir je veoma bitan deo komunikacije i ljubavi. Zagrlite svoju partnerku kada se plaši, stegnite ruku svom partneru kada dobije lošu vest s posla, budite zajedno u dobru i zlu.

Najpogubnija u ljubavi je tako uobičajena analiza ljubljene osobe. Ljubljena osoba se ne analizira, volimo i slabosti voljene osobe. Analiza često vodi do ravnodušnosti, odnosno do užasavanja nad ljubljenom osobom. U pravoj ljubavi postoje i radost i tuga, i dobro i loše.

Sve je to hemija

Istraživanja su pokazala da ljubav blagotvorno deluje na organizam, jača imunitet, ulepšava telo, čuva mentalno zdravlje. Ono što je nazvano "molekulom ljubavi" je feniletilamin koji nastaje prirodnim putem u našem mozgu. Zajedno sa dopaminom i norepinefrinom je odgovoran za nastanak ljubavne euforije. Zapravo, feniletilamin pomaže oslobađanju dopamina (supstanca koja omogućava protok informacija u mozgu) u takozvanim centrima zadovoljstva. Dopamin čini da se lepo osećamo, a norepinefrin stimuliše produkciju adrenalina koji utiče, pored ostalog, i da naše srce ubrzano kuca. Kombinacija ove tri supstance dovodi do osećaja zaljubljenosti, uzbuđenosti, blaženstva i sreće. Njihova aktivnost je razlog zbog koga se zaljubljeni osećaju euforično. Opojna emocija zaljubljenosti, povezana sa ubraznim pulsom, vlažnim dlanovima, osećajem otežanog disanja često se tumači prekomernim lučenjem feniletilamina. Proizvodnju ove supstance može da izazove i nežni dodir ruke, pogled, osmeh...Zanimljivo je da i skakanje padobranom, vožnja paraglajderom, jumping takođe doprinose pojačanoj aktivnosti ove tri supstance. Uostalom i zaljubljenost je uvek rizik.

Naučnici smatraju da se nakon izvesnog vremena telo navikne na ljubavne stimulanse, jer se poveća tolerancija na feniletilamin. Kada se to desi, odnos između dve osobe može krenuti ili ka razlazu, odnosno nezainteresovanosti ili ka usavršavanju i još jačoj privrženosti i povezanosti.

Ono prvo ne treba objašnjavati a kada se desi ovo drugo, onda će mozak lučiti endorfin koji dovodi do osećanja smirenosti, smanjenja strepnje, topline, pouzdanosti i spokojstva. Nije li upravo to znak i prave ljubavi, mir, sigurnost, radost, optimizam, samopouzdanje. Ili kako reče pesnik, čovek bez ljubavi uvek je na gubitku.